...Nekako s proljeća...
...NEKAKO S PROLJEĆA...
Nekako s proljeća,
uvijek meni doluta,
neka čežnja tamna
tiha mudrost davna...
Spuštam ja stare kofere
na perone sudbine...
to je miris zrelih godina...
moj kaput, bas je težak, najdraža...
Nekako s proljeća,
ja se sjetim starih drugova,
probude se u meni,
svi derneci pijani...
Tad nosim stare cipele
one znaju moje ulice,
to je boja, crnoponoćna....
moji koraci, bas su teški, najdraža...
I opet taj osjećaj samoće...
kad neće nikog mene krene i hoće...
i opet mrakom svoje pjesme bojim
PIJAN OD ŽELJE ZA USNAMA TVOJIM...
sav sam ti od ludila, nekako s proljeća...
Nekako s proljeća
sjeti mene nepravda
na pobjede, poraze
i sve lažne obzire...
Napravim, račun praštanja
popijem, pusta maštanja...
to je ukus, lijepog kajanja..
moji kapci, bas su tečki, najdraži...
Nekako s proljeća
noć mi oči otvara...
nemam san da uhvatim
nema dana da ne izludim...
A hoĆu da te vodim ja
tragom sunca, jugom maslina...
to je dodir tvojih bedara,
moja dusa, bas te voli, najdraža...
(BTW: Danas,27.5. mi je 16. rođendan....pa...eto...)
27.05.2007. u 21:07
POST NAKON STO GODINA:::::......
Znam da više nitko ne čita ovaj blog,ali ipak želim napisati post....
Jer je ovo ipak dan....Hmmm...
.....
....
KEKIN 16.ROĐENDAN !!!!!!
I zato se mi jaako veselimo tom rođendanu koji je za tjedan dana,točnije na MOJ rođendan!! hehe
Al nema veze...još bolje!! 
Pozz onima koji ovima koji to čitaju.... 
(Zbrisala sam neke djelove ovog posta,da nebi bilo
...:::Zabranjeni grad:::...
Ja sam tu,
da pružim što ne mogu,
obećam što ne ide,
slažem kad ne treba...
voli me...
Ja sam tu,
da se menjam iz korjena,
svaka na gorje je promjena...
voli me...
Za mene ti je ljubav
zabranjeni grad,
a mnogo sam ih,brate
ja srušila do sad...
voli me, voli...
A ti mi na to kažeš idi pa se lječi,
i sve je jasno samo istina se krije,
boljelo je kao da si prvi,
sad mi nije,ništa mi nije...
Voli me, voli
voli me, voli me...
Ja sam tu,
u oči da ne gledam,
da najbolje izgledam
kad se najgore osjećam...
voli me..
Ja sam tu,
da ti kažem što ne mislim,
da se kunem kad izmislim...
voli me...
Za mene ti je ljubav
zabranjeni grad...
a mnogo sam ih, brate
ja srušila do sad..
voli me, voli...
Voli me, voli
voli me, voli me...
Što možeš danas ostavi za sutra,
u zdravom tijelu glava je luda,
i sve je dobro što se loše svrši
kad samo sebe nosiš na duši
o, voli me, voli....
Neka čudna i odurna vizija prošlosti...
Za početak,moram napomenuti da mi je ovo bilo prekrasno vrijeme provedeno s mojom sekom Miom,bile smo skupa dosta vremena,12 dana...Bilo je odlično,i kod mene u Jaski i kod nje u Velikoj Gorici...
ALI u meni se nešto preokrenulo...
Hmm.....
Dalje....
Tekst od ovog naslova....
.....Gdje je nestao onaj dah sreće..Što me svakodnevno dirao svojom toplinom...
Zašto se sve opet ruši...Ruši se moje sve...
Sve izgleda kao nekad davno prije,neki čudan dio moje prošlosti...
Neki dio u kojem sam bila mala i naivna,sve je bilo veće od mene,
a ja samo kao pojava koju je vjetar nosio kuda je poželio...
Na prašnjave ceste,udara o pod bez milosti,u trnje odcvalih ruža,u zid koji je znak kraja...
Sve me nosi na svoje strane,svi...
Kako im se prohtje...
Sve me ruši...
U meni je neki čudan osjećaj,kao da se sve ovo događalo...
Ne znam....
Sram me uopće ovo pisati ovdje,jer ne želim da vidite da padam...Ne želim....
Ali ništa drugo mi ne preostaje..Hoću to ispucati iz sebe...
Sve,kao da više nije moje...Sve se udaljilo...Nekako nevidljivo...
Noćima,prije spavanja,zatvorim oči,i jedino šro ugledam je most.
Ja sjedim na njemu,i svojom željom se nenormalno naginjem,
i u trenu kada gubim ravnotežu,sjetim se svojih prijateljica.
Sjetim se mojih najvećih sreća ovoga svijeta((one(oni)znaju na koga mislim sve))....
Samo mi proleti mislima njihov život nakon moje nesretne mlade smrti.
Samo osjetim sve njihove osjećaje,i tada otvorim oči.
Klizne samo jedna vruča suza,i nestane ta vizija.
Ipak,u meni ostane taj osjećaj,taj prebolan osjećaj.
I tada shvaćam da ja to nebi mogla.
Ako ništa drugo,nebi mogla ostaviti svoje ljepotice,svoje nejbolje prijateljice same u ovom okrutnom svijetu.
Ja niti sama ne znam što se to u meni srušilo.
Stvarno nije bio sad neki događaj koji bi to potaknuo,stvarno nije.
Nego nešto u meni valjda.Vjerujte mi,ne znam.
Nadam se da je ovo prolazna faza.
Maknula sam se od ljudi koji su mi najviše značili,ili mi još uvijek znače.
A čemu to?
Ne znam....Sve je čudno....Zastrašujuće čudno....
Ali ja ću se držati koliko ću moći.
Da znaš da me boliš....
Ne znam zašto,ali kada čitam Ivanin blog,dopisivanje s njenim bivšim....
Onda me to podsjeti na mene i Njega....
Tako me boli...Bole me moje uspomene....
Da li je to radi ovog vremena....Ove hladnoće...
Prije točno godinu dana je to nešto naše počelo...Još nosim lančić na ruci,kojeg mi je poklonio za prošli Božić...Točno na jučerašnji dan..
Još nosim narukvicu koju mi je dao u 1.mjesecu kad smo bili skupa...
Nikada nisam skinula te uspomene sa svoje kože...
NIKADA....
Iako ostaje još bolnija uspomena u srcu...To što smo se voljeli...
Ali u različito vrijeme...
Ne znam...Možda nismo puno toga imali što se tiće veze ko veze,ali naši osjećaji....To je neusporadivo s bilo čim....Tako jaki i bolni osjećaji...
Ne znam zašto me sada to uhvatilo....
Možda zato što,kao što rekoh dolazi zima..Kao prošle godine kad sam imala njegovu ljubav....Možda se uskoro bliži dana kada ću ga vidjeti...Možda....
Možda zato što mu još uvijek nešto značim.....
Ne znam...Ništa mi nije jasno....
Strah me njegovog pogleda ,nakon toliko vremena provodenih razdvojeno....
Ne znam zašto uopće ovo pišem...
Ne znam zašto to osjećam...
On može znati da ću ga ja zauvijek voljeti...Ako ništa drugo,njega kao osobu,i naša sjećanja....
Tko god da mi se pojavi,neće ga zamjeniti....
Ali nema veze....
On mi je bio velika lekcija...
A ja njegova velika greška...
RAZDVOJENI
Da ljubav je ptica nikad ne bi letjeli
krila ne bi bila nam spas
da ljubav je pjesma nikad ne bi pjevali
jer ljubav nije za nas
Da ljubav je oscar ne bi ga osvojili
jer bi loše odigrali
da ljubav je biblija tada bili bi
u grijehu izgubljeni
I zato pronađi put a ja ću svoj
živi život dug i ne diraj moj
želim ti sreću svu i ne zamjeri
bolje je ako smo razdvojeni
Ako ljubav je vatra iskru smo izgubili
ugasnuo je plam
ako ljubav je svjetlost u mraku smo zatočeni
i nema izlaza znam
Ako ljubav je more tada mi smo samo vir
i nitko nam ne čuje glas
ako ljubav je vjera onda nismo našli mir
jer ljubav nije za nas
Ja znam da to nestvarno čini se
jer život smo gradili udvoje
korakom sigurnim sjeti se
mostove do sna skupa smo prešli ti i ja
a sada zadnji put lice ti milujem
zadnji put usne dodirujem
sve i da zaustim riječi su suvišne
iako ubija me bolje je za oboje...
Kaj se događa kod mene?!Ovo nije ništa pametno šta ću napisati...
Hmmm....Kaj se događa...Ne znam...
Ne znam kaj bi sama sa sobom...Ne znam di je početak,di je kraj...
U subotu se nešto strašno dogodilo,nema konkretne veze sa mnom,ali ima...
Bila sam sva izvan sebe,a plakala...Ajme...Ali to nije važno...
Makar ne prestajem misliti o tome,i to mi je pomotalo sve osjećaje i sve...
Objavljujem da Ivana ima blog ponovnoslobodna.blog.hr...
Prekinula sam s dečkom,jer nam nije išlo,slabo smo se viđali,ali to sve je zato kaj se ne poznamo dobro..Ali opet ćemo pokušati,kaj znaš kaj možeš izvuči iz osobe...
Kaj se tiće škole,nekak sam zbunjena,jer imam dosta toga za ispraviti,a nemam živaca učiti...Koma,imat ću loše ocjene...
Nalazim se u vEEElikoj nedoumici...
Al neću pisati u vezi čega...Tj.ne znam....Strah me...
Iako se dobro osjećam....
Ali jednostavno neću moći oprostiti samoj sebi kaj sam doživjela to strašno razdoblje s Kekom...I sada,ja se ne mogu više zaljubiti...To je jedino kaj znam,i jedino kaj je od svega ostalo istina...Dečko mi se može sviđati,ali ti osjećaji će se stalno mjenjati...I zato se unaprijed ispričavam svim dečkima(i mom Bivšem),
Jer još uvijek nisam sigurna u ništa,jednostavno ne mogu naći taj osjećaj u sebi..Još uvijek ne mogu...Ali se nadam da će to brzo proći...
Ali sada znam da mi je jako stalo do Njega...
Ne znam gdje ćemo biti za Novu godinu...Samo znam da će moje najdraže osobe biti sa mnom...Bivši ide u Bosnu slviti,a sve je skupo u Jaski,i mi ne možemo biti stalno na jednom mjestu..Eh ne znam...Neću ništa planirati...
Nemojte me ništa pitati,sad mi je to zbunjeno razdoblje...
Ne znam ništa...
Fali mi Hanah...moja velika sreća...Ne viđam ju puno...
A kaj se tiće Keke,bolje mi je da ga ne viđam...
Jer bi me srce moglo prevariti...Onako,opet...
Ali on se seli u Jasku u školu,i to možda k nama u razred....
Sretna sam a i nisam...
Ne znam..Ja fakat ne znam kaj da više mislim!!
Mislim sretna sam ja fakat,ali tako ZBUNJENA ko nikada!!!
Ma pozdrav svima...Pozdrav Renati,Mii,Orlandu,Martinu,Ivani i «Marici»...
Znam da ispadam blesava u ovom postu,ali kaj ćeš.....
«Puklo nebo iznad grada...
ja bas tada mili Bože...
prvu ljubav sretoh tu na ulici
mokru do kože...
Otkad vidjela ga nisam
ko da prošla su dva vijeka
a on... nekoga čeka...
Moja prva ljubav ...
moj prvi pređen most...
moja prva ljubav...
moja nevinost....
Moja prva ljubav ...
sada svijetom hara...»
«Noć bez zvijezda
gradovi bez imena i moja sjećanja
tragovi kočenja
na cestama što vode do neba ....
A bila sam na kraju svijeta sama,
bez tebe korak do dna....
sam protiv svih na kraju vremena...
a gdje si ostao ti ....
Zlatne godine i duge sjene ....
pomoli se za naše vrijeme...
jednu svijeću ljubavi...
zapali za mene....
Hladna kiša moje noći
umiva tvojim suzama ....
nije život posuo sa ružama
sva moja sjećanja....»
Zbog Tebe....
Zbog Tebe ću lutati,varati...
Zbog Tebe ću lagati,
tuđim se osjećajima kockati,
lažno se smješiti,
lažna obećanja davati...
Zbog Tebe ću...
Zbog Tebe ću ceste sjećanja prekopati,
rijeke i jezera isušiti....
Zbog Tebe ću cvjetovima latice iskidati,
lepitirima krila slomiti,
i sva godišnja doba
u santu leda pretvoriti...
Zbog Tebe ću...
Zbog Tebe ću život prokockati...
...A šta mi sve to vrijedi
kada ću Te i dalje...
....voljeti.....
Utapanje tuge u šumi......
Već se dugo nisam javljala.Iz razloga što bi pisala o nekim stvarima koje nisu poželjne za javnost...Shvatila sam da volim biti sama...jer me tako nitko ne može povrijediti.Volim biti sama,sama sa svojim mislima,slušati muziku,pušiti...Jednostavno-volim biti sama.Da nikoga ne čujem,da nikoga ne vidim,ništa.
Otišla sam prošetati u šumu,da se okanim tog bijesa i ljutnje,jer sam htjela sve porazbijati..
Uzela sam par cigareta,i otišla...Sada sjedim u šumi,i ovo pišem na mobitel...
Jedino što osjećam je sunce na leđima i vjetar koji mi prolazi po svakom dijelu tijela...
Jedino što čujem su ptice,i pad lišća po šumi,i jedan djetlić neprestano kljucka po drvetu kraj mene...Jedino što vidim je šuma prekrivena smeđim lišćem..Kako je tu lijepo...Caruje mir i spokoj,i nitko ti ništa ne može...
Malo prije sam plakala,od suza u očima nisam vidjela kuda hodam,ali jedini cilj mi je bio da negdje sjednem u dubini šume..Sada sjedim na panju.Udobno je i lijepo..Samo razmišljam kako neprestano gubim sve što volim...Izgubila sam Njega...svaštaa....
Ajmee,malo mi je hladno,a ovo lišće ne prestaje padati...Baš je lijepo tu...Ovo će odsada bit moje malo mjesto za koje nitko neće znati,i kuda ću ići kad neću znati što sa sobom....
A znate što je najgore..Mia mi je rekla,i mnogi primjećuju,kako sam ja još ove godine bila «kraljica»,blistala na svakom kutku ovoga svijeta,voljela sam živjeti,i veselila se svakom danu i stvarno sam bila presretna...A šta je sada ostalo od toga?Prazna duša i povrijeđeno srce koje još uvijek kuca s jednim ciljem...-Naći sreću...Ali svi kažu da nju ne možeš naći,da ju trebaš sam stvoriti...A ja neman sredstva za to...-nemam nadu...Otišla je u suzama,i napustila me,u suzama koje su tekle prisječajući se one zime,onoga snijega,i one hladnoće u kojoj sam imala Ivana...Ne mogu opisati što osjećam kad razmišljam o njemu,a pogotovo kad se nalazim negdje kraj njega...Osjećam strah i ludilo,neko strahopoštovanje i kajanje...bijes i GRIJEH..-što sam povrijedila nevino srce,jer «ja sam htjela mnogo ruža ubrati,a on me nije mogo pratiti...»...od njega sam očekivala mnogo,previše...i to me zajebalo...I svaki put kada pričam o njemu,kad ga se sjetim ili kada čitam dnevnik,odmah mi krenu suze,i taj drhtaj u glasu,i ludilo u srcu..Kao da se bojim kada pričam o njemu...I ko god da me sada pita nešto o nama,tj.o njmu,kažem: «...ne,neću pričati,nikada više neću pričati o njemu...»
I ne pričam..I onda kažu: «..a jooj..» s onim milim i tužnim pogledom...
«Nemoj se brinuti,možda ćeš ga nekada još jednom imati...sve će biti dobro...»
I onda,kao da ignoriram te rečenice,kao da ih ne želim čuti kada pričaju o njemu...
A niti ja više nebi smjela o njemu pričati niti pisati,ali morala sam reći šta mi je na duši...
«I da je neko drugo vrijeme,on bi bio Romeo,a ja Juliet....»...Takvu smo mi ljubav imali...(ali bez smrti,logično..hehe)...-ali kažem-da je neko drugo vrijeme...
Ili bih završila kao Werther...Znate tu knjigu?ne?I bolje...
Nego....Što sam još htjela napisati....da...ovako bi mogla u nedogled....
A starci se sada sigurno pitaju gdje sam...I evo!!Čim sam počela pisati da se pitaju gdje sam,zove seka i pita jesam živa..ja velim da ne,da sam mrtva...hehe....
Već me doma nema 2 sata...i neka...
Uuuuu...polako me žulja guzica od tvrdoće panja....au!!
Ne znam šta da više mislim!...idem polako....ponestalo mi je pljuge,a suze su se osušile...
Evo,dižem se i idem doma...
Noge me bole!
A guzicu ne osjećam,jer sam sjedila dva sata...
Kak je ovo slatko...Dok hodaš,lišće šušti na sve strane...Osjećam se ko u filmu,ili u nekoj izmišljenoj priči...A sad sam se zamalo nabila s glavom u granu!!..Al ide...
I već vidim kraj šume,al sad mi treba samo 5 minuta do doma...
Da,još sam nešto htjela reći...Kako su rijetke osobe kao ja,koje su već i previše doživjele za svoje mlade godine,i koje sve previše uzimaju k srcu...Za sad baš poznam samo 2-3 takve osobe...
A po blogoviima ih ima na tone.....I to pomaže.....Znaš da nisi jedini....
I znate kaj je najžalosnije........Kaj neki petnaestogodišnjaci dožive i shvate puuuuno više od osobe od 40 godina....
//artin sve sredio :) ....
...da eto...da i ja napišem jedan post s Aninog bloga, pošto imam njezino kor.ime i lozinku....
...zamolila me da joj promijenim onu pozadinu jer je neke sjebala, upss...jel se to smije reć na televiziji...hahahhaha....
...pozzz...ljudi...
Po prvi put u životu želim da mi život prestane.
Ovo nije igra,a cijelo vrijeme sam mislila kako će brzo proći,i kako je to samo faza.Ali ne.
Ja se uvijek prevarim.Toliko sam grešaka u životu napravila,da me je strah napraviti i jedan korak.
Stalno sam ljuta i tužna..Sve u meni je bjes koji me tako čvrsto drži da jedva dišem.
Ne znam šta se to događa,ali znam da je sada prešlo granice.A kako mi samo malo treba.
Samo nešto bi me moglo izvući iz ovoga.Ali ja se previše nadam,uvijek se previše nadam!!
Tako da se ovaj put neću nadati.Neću više nikada.Ovo nije bezopasna faza,prolazna..
Ovo je zabrinjavajuće.Kak da to objasnim.Meni više nema dana kada je meni dobro u školi!!
Nema!Uvijek me boli glava,vrti mi se,imam temperaturu...Uvijek...A ko da sam navikla na to.
Više niti ne slutim da će mi ikoji dan biti dobar.Ma ne nadam se niti ne oćekujem.
Strah me živjeti.Svaki moj korak je pogrešan.A zaštpo?!
Zato što o svemu previše razmišljam,analiziram?ZAAŠTO!?!?!?!
Zašto je sve takvo,i gdje se izgubila moja sretna duša?!Kamo je otišla ta optimistična i sretna djevojka?
....gdje je......samo znam da neću odustati dok je ne nađem....
znaći nikada neću odustati jer je nikada neću naći.Znam da neću.Poznajem se i previše.
Svega me strah.
(suze..)...Strah me dočekati zimu,jer me hladnoća i snijeg podsjećaju na njega.Previše.
Na zimu koja je bila tako hladna,i njegov zagrljaj i poljubac su me grijali..Na onaj put do škole..
One klupice..Kad sam bila njegova....Sve pjesme...
On me volio....Samo on.A tko će me sad grijati?on ne....
On ima svoj život...I on ima savršen život...uvijek sve točno napravi..nikada nije skrenuo na krivi put.
Jedina pogreška sam mu bila ja.JEDINA GREŠKA.
Sve bi me manje boljelo da me nije tako volio...
Još uvijek preklinjem sate,da mi ga vrate,i sve te dane,glupe i prazne,
od prokletog 14.6.kad me zadnji put poljubio..Znam da ga nikada više neću imati,
jer sam mu bila prevelika greška,a mene je još uvijek strah predati se nekome dečku,
dati mu dušu i srce,jer strah me je ljubavi..Strah me je svakog dodira,
i opet se bojim da se sve ponovi...Da ga povrijedim i kasnije zavolim..i patim...
I osjećaji nikako da me napuste...Tuga...strah..jeza..želja...
hladnoća..vručina...sjećanja...sreća..samoća...
beskorisnost...muka...bezvrijednost...osjećam se kao višak u svojoj obitelji....u društvu....
Još uvijek razmišljam da se premjestim u Zagreb u ekonomsku.
Znam da bi neke dotične osobe bile sretne..A meni treba novi život.Novi početak.Nova okolina.Novi prijatelji.Nova ljubav...
«A ja još uvijek krivim more.....» .
.......................samo neke osobe znaju kaj bi ovo trebalo značiti..........
.......
SřEtan 18.RőđEńdÄn MójOj Şeki TAjĄni....!!!!!!!!
Ajjjojjjj...Moja seka,na današnji dan 7.10.ima 18 godina!!!!
I ovim postom želim joj puuuuno sreće u ljubavi,zdravlju...ma u svemu!!
i takooo............
Ovo sam ja sinoć napisala....Tak,mala pričica.....
"23.prosinac...
Grad prekriven snijegom...Mir,tišina i spokoj...
Hoda ulicom jedna mlada nesretna djevojka...
Vani snježi,vjetar puše...
Ona Ga još uvijek čeka...
Zagrlila je samu sebe,pokušala se zagrijati,i zagrijati svoju izmučenu dušu...
Već je prošlo puno vremena kako Ga nije vidjela...
Već je od tuge zamalo umrla...
Sama,šeće po davno izgubljenim putevima njegovih ulica...
Hoda bez nade,bez želje i ikakvog osjećaja...
Tišina...Već je i tišina smeta-preglasna je...
I onda zastane.Vidi poznatu sjenu mladog dečka...
Na vrhu ulice,u snijegu stoji On...Ne miče se...
Razarajučeg pogleda prati svaki njen pokret...
I nježno,i okrutno je gleda...
Svojim očima,u kojima ona nikada nije našla mir,niti mjesto za sebe...
On tada odlazi...
Sakrije se iza obližnjeg bunara,i lagano se nasmije...
Vladala je tišina...Pogledi su sve govorili...
Ona nije mogla izdržati...Žurnim korakom je nestala u mećavi..
Stala je kraj bora,sasvim bijela i mila,čekala ga je...
A On,kao da je znao gdje je,došao je do nje...
U Njemu je sve gorjelo...
Ali ona,samo mu je prstom prešla preko usana,i otišla...
Otišla je na njihovo mjesto gdje su prvi put voljeli,ljubili...
Više ništa nije bilo isto...
Potrčao je za njom,uhvatio je za hladnu ruku,i pritisnuo je uz zid...
Sasvim nježno,a tako močno,jako i opako,pogledao je njene oči,
I skinuo svu tugu,bolne uspomene i jad...
Ljubili su se kao nekada...
Ruke su igrale svoju igru,prisječajući se mjesta od kojih se nisu odvajale...
Bilo je toplo..Njihova tijela su se dodirivala...
Podsjetio ju je na ljubav....
Davno umrlu ljubav....."
Sve još miriše na njega...
"Ne pitaj me noćas ništa
pusti me da šutim...
Ja noćas trebam mir..
Stare rane opet peku
moje bitke dalje teku,dušo
Ti nemaš ništa s tim...
Sa tvojeg izvora moja se duša napila
Žedna tvojih godina
I sada mamurna pita gdje je utjeha
Gdje je mladost nestala....
Idu dani ja ih pratim, ponekad do tebe svratim
Dušo trazim zaborav...
Molim sate da se vrate tragovima njegovim hodam
Tiho kao da je tu...
Sve jos miriše na njega,i dan,i jutro što ce doći...
Nakon ove noći, noći bez sna...
I dvjesto godina da ih brojim u samoći
Otkako je otisao...
U mojim venama još je njegovog otrova
Jos je doza prejaka...
A tebe ljubim, da ne poludim
Da zaboravim...
Sve jos mirise na njega..."
Al ga volim..I volim....
I sve njegovo mi fali....
Al ga volim....I volim....
Nevjerojatno.....
Al ga volim......
"Mi smo,dušo,šta bi krili
sami sebe osudili
da živimo rastavljeni...
..i do groba-zaljubljeni....."
...duboko u njemu...znam da se to krije.....
PRESUDAN DAN
Danas,26.9.-PRESUDAN DAN....
Danas je Martinov rođendan.Al ga neće slavit.
Baš sam cijeli dan bila u kurcu,puno mi se stvari nakupilo,i valjda mi je zato i zdravstveno bilo loše...O razlozima neću pisati....
Toliko sam htjela plakati...
Neki dan sam Keku pitala nešto tipa jel još želi išta sa mnom.Reko je da ništa u pogledu cura-dečko.
Htjela sam poludjeti radi ovog s Kekom,pa sam mu poslala tako ljutu poruku,nešto kao da zakaj mi je reko da me voli i da želi biti sa mnom,a sad ništa.
I danas sam išla spavati prek dana..Onak sama od sebe počnem plakati....Sve se skupilo.I onda sam dobro razmislila.
A on je danas tek odgovorio.Reko je da tada nije temeljno razmislio o tome.
I onda mi je došlo,i napisala sam mu ovo:"Znaš šta,jel mi vjeruješ da je tebe tolko volim da ću biti sretna ako si ti sretan s njom,i pustit ću te na miru..ako je netko to spreman učiniti,kažu da to znaći voljeti nekoga.I ne zamjeri mi ako ti koji put pošaljem poruku,il ako neću odoljet da te ne gledam..znaš da ćeš mi zauvijek ostati u srcu,ali vrijeme je da se povučem.jer nemam nikakve koristi...šta je bilo bilo je,znam da više nemam te,al još srce tuguje..."
Pa je on napisao: "Znam da to znači to,i teško je neć nekog takvog,drago mi je i neću zamjerit na gledanju i porukama,samo daj..."Tog trena su mi suze došle na oči,uz osmijeh..I nisam znala jel plačem od sreće ili tuge.Al ipak mislim da je to bilo od sreće.Takvo nekakvo olakšanje.Neopisiv osjećaj...Istovremeno tuga i bol,jer znam da ga nikada neću više imati..Al tak sam bila sretna...I upravo-suze....Ne znam iz kojeg osjećaja....
Sekundu nakon te poruke je poslo: "...mislim samo daj,piši,mislim,da,nema veze,radi šta hoćeš... :)"
Kako se zbunio...Onda kaže da se zbunio...
Nakon nekog vremena ga pitam:"...hoću li ti ja ostati u srcu...? :( "
Reko je: "Hoćeš."
To je to.
A šta da kažem.I nije mi žao i žao mi je...I uvijek ću ga voljeti,jer on mi je dokazao šta je ljubav,a i bol...I hvala mu na svim lijepi trenucima....
A i opet sam tužna jer znam da ga nikad više neću imati....A tako bi htjela.....
Ma vrijeme će pokazati...Samo mi je užasmo žao kakva sam bila.......
«Rascijepani snovi.
Neispunjene želje.
Polomljene ruke moje od moljenja.
Ja...-Kišom zalivena...
Ljubav moja,
Zaboravljena.
Postelja moja hladna,
zapuštena...
Srce moje-
rudnik zlata...
...pokraden...
Usne moje siromašne,
nikad željnije...
Tijelo moje
Zarobljeno
U sarkofagu sjećanja...
Pogled moj..
Bježi u daljine.
Glas moj....
Pokušava dozvati nekoga.
Ukočenost svladava usne.
Padam.
Osjećam-
Pijesak u očima...
..Stapam se sa tlom..
..Sada sam pustinja..»
...da...polomljene ruke od moljenja...
koliko sam ga molila...
Ništa više nije ostalo.
Niti ona mala motivacija za srećom.
Sve je oduzeo i otišao.
A ja sada,nakon nekog vremena shvaćam da ne mogu imati sve što želim.Pogotovo ne njega.Jer on je preponosan.Preponosan da bi priznao sve što je istina i što osijeća.
Ništa.
Ma gotovo je.
Ne mogu ga imati i točka.
Nesmije više biti žudnje i želje da još jednom dotaknem njegove usne,kad je to nemoguće.
Zauvijek će mi ostati nedostižan...
Nedostižan....-koja užasna rijeć...zašto je tako stvarna?!?!
Zašto i dalje ne okrenem glavu od njega kad je u blizini?!
Zašto ga gledam,njegovo tijelo,i prisjećam se dodira?!
On to želi...Želi me izluditi....
Namjerno sve radi...A u meni GORI...
Ludim..Ludim...
A ja ne znam kaj da radim..
Još uvijek umirem od želje za njegovim poljupcem,pogledom,dodirom...
Sve to želim,ali znam da to ne mogu imati....
Jer...
On je preponosan....
Dani vina suer prolaze...Mislim,još bi falilo par stvari da bi fakat bilo zakon..Hmm....
Kad završe dani vina,napisat ću post kak je bilo i to...
Pusa svima...
I više ne idem tak često na internet,jer nemam vremena...
Izgubljena ja....
«Traži se cura koja je nestala nedavno,bez ikakvog traga...
...s osmijehom na licu i radosti u srcu,
uvijek raspoložena i sretna...
Ako je nađete,javite mi se.»
.......ove riječi napisane na mom srcu,lagano me pritišću,i srce ludi jer mu nedostaje cura koja ga je ispunjavala srećom-ja.....
Ovo sve me je promjenilo,i mislim da se neću vratiti sa srećom kojom sam blistala.
Mogu se pohvaliti da sam nekako izašla iz one lagane depre,i nadam se da više neću pisati onakve postove.....Ne smijem!Neću sama sebi dopustiti.... :)
Samo znam da me sv eto jako promjenilo,i više nisam onak luda kakva sam bila,ne mogu se više onak opustiti dobro i to...Možda sada sve više počinjem shvačati ozbiljnije i ljubav i sve...
Ma ne znam .....
A i vjerojatno će i to proći...
Hvala svima na komentarima,i hvala kaj ste to svo vrijeme bili uz mene,i hvala ako ćete biti kad ću vas trebati.... =)
MOJ DESIGN
Svibanj 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (4)
Rujan 2006 (10)
Kolovoz 2006 (10)
Srpanj 2006 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Oćeš,nećeš?!
...begin...
Koliko vas je bilo od 2.7.2006.?!
...o meni...
=Ime: Ana Marija
=Godine: 16
=Datum rođenja: 27.5.1991.
=Mjesto: blizu ZG,Jaska
=Sportovi i rekreacije: bila je gimnastika;
atletika,ples
=Škola: 1e2 ekonomska
=Moj mail: anamaria99@net.hr
=Izgled:visoka 170 cm,smeđa kosa,
plave oči
=Slušam:domaće tužaljke i sl.,narodnjake,hip-hop,r.n.b.,techno
=Ljubav:zauzeta
...KOGA POSJEĆUJEM...
Renata!!!
----------
Moja seka Mia
----------
..Ićo..
----------
Monex
----------
moj bivši 8g razred
----------
SaraH!!-VG
---------
Sekin 2.blog!!
----------
Sekina galerija slika!!!
----------
Nina...
----------
1.gimnazije u Jaski
----------
Tena iz Londona!!!
----------
Nataša-VG
----------
jedna mala garava....
----------
8.c-Velika Gorica-Sekin raz.
----------
Tonkaa!!!!
----------
Žule!!
----------
moja velika :)
----------
Ivana
----------
...ŠTO NAJVIŠE VOLIM RADITI...
I ŠTO OPĆENITO NAJVIŠE VOLIM...
...Renatu,Tajanu,Hanu i Miu...
...ludirati se do kasnih sati u noći...
...Mačekicu,Danijelu,Draganu...
...šetati po Jaski...
..bavit se sportom...
...Biti u Vodicama...
...Ludirat se po cijele dane...
...Ljenčarit ponekad...
...biti zaljubljena...
...ljubiti se...
...riječi od pjesma..(mob. mi je krcat)
...plesati...
...pjevati,plivati...
...ići na internet...
...Kekinu vikendicu...
...fešte po selima oko Jaske...
...provodit ljeto u Vodicama...
...jesti
..iskrenost..
..razumijevanje..
...NJEGA...
..ŠTO MRZIM...
..dvoličnost..
dvoličnost..
dvoličnost..
i opet dvoličnost..
...pokvarene ljude...
..ljude koji se petljaju u tuđe živote
bez ikakvog razloga...
...muljatore..
..licemjernost..
..preseravanje,
umišljenost..
..prepotentnost..
..aroganciju..
..kada se ljudi ne znaju ponašati..
..to što ne znaju ništa cijeniti..
..izmišljanje priča..
..ma...gluposti...
tako mi se čovjek ruši u očima...
...najdraže...
S TOBOM NAŠAO SAM SREĆU..
(meni najbolja pjesma na svijetu..)
Šetamo polako pored rijeke..
u kasne sate ljubim te..
moj anđeo si ti...
toliko trebas mi...
Zvijezda sa neba pala je...
ko da je znala zbog tebe..
moja jedina si ti..
puna nježnosti...
S tobom našao sam sreću...
ti si meni suđena..
poželit drugu nikad neću..
jer ti si za me rođena...
Ljubi me nježno, nježno polako,
sama znaš da je bolje tako...
tiho pričaj mi o našoj ljubavi
u mojoj duši nemiri...
dok si kraj mene ljubljena...
moj anđeo si ti, toliko trebaš mi...
Proveli smo noći bez sna,
u žaru ljubavi...
Nijedna druga nije ko ti...
to zaboravi... nije ko ti...
Nakon toliko godina.....
ON: ...Nakon toliko godina,
opet sam pred tobom,
gledam u tvoje oči,
sto su me učinile robom...
ONA: ...Nakon toliko godina,
zajedno smo pred Bogom
dugo sam mu htjela reći,
da sam i ja..
..patila za tobom..
Refren 2x
Brzo su nam prošle...
...godine, ljepota,
voljet’ ću te,dušo moja,
sve do kraja života....
Brzo su nam prošle....
i vratiti se neće...
....sad bi bili skupa
da je bilo samo malo sreće...
ON: ...Uvijek sam bio sam,
lutao, trošio sebe,
u svim ženama svijeta,
tražio samo tebe...
ONA: ...Pogledaj u ove oči,
jer one su jedini svjedok,
da sam i ja,dušo
....živjela u samoći...
Dotakni me usnama...
Miriše sol u tvojoj kosi,
sjećaš me na bol i vjetar me nosi...
prema tebi kao brod na grebenje,
razbit' će me opet staro nevrijeme,
ali svejedno je kad znam da tebi pripadam...
Svi putovi isto nas vode,
bez mene nema ni za te slobode,
a mislila si da te neće boljeti,
ako odeš prestat' ćeš me voljeti,
ali uzalud je sve, još uvijek voliš me...
Dotakni me usnama, još voli me pjesmama...
dotakni me prstima i skini bore s naših godina...
Ja odlazim i ne kažem zbogom,
u srcu te nosim sa sobom...
i sve je isto, isto kao prošli put,
ti mi samo tiho kažeš sretan put,
ali još riječi tisuću u nama umiru...
A mislila si da te neće boljeti,
ako odeš prestat' ćeš me voljeti,
ali uzalud je sve, još uvijek voliš me...
NEKA TE ODVEDE
Igra je pri kraju
Samo potez ili dva,
Par nevažnih figura
Kralj i kraljica
Ispred mene ponor
Nazad više ne mogu
I nebo je bez zvijezda
Cijelu godinu
Sad maske skinimo
Da svi vidimo
U ovoj igri
Tko je tko
I Bože daj!
Neka te odvede
Miljama od mene
Neka te zavede i prevari,
Pa da vidiš kako je
Zaspati na medu,
Budit se na ledu
Jer preko noći svijet se srušio..
Svijet se srušio....
Ima nesto u tom što me nećeš....
Ima nesto u tom sto me neces...
ostavljas mi vremena za druge...
gledam kako veselo se kreces..
kao leptir oko moje tuge...
Ima nesto u tom sto me neces...
nesto cemu sama ne znas ime..
ima nesto u tom sto me neces...
a sve znaci ne zaboravi me...
Refren
Ima nesto u tom sto me neces..
od te lazi nacisto umrecu..
ima nesto u tom sto me neces...
i u tome sto ja tebe necu..
Zabranjeno pusenje...
Rekao je samo nosi se..
ma briga me i ubi se.
na glavu si se meni popela..
o Boze, tesko sam to podnela..
Htela sam prvo da se obesim,
da secem vene da se otrujem,
umesto toga sedam na voz,
promenit cu zivot, skroz na skroz...
Refren
Od nervoze strasno mi se pusi
cigareta bila bi resenje...
palim vatru, a kad tamo pise...
zabranjeno pusenje...
Nervoza mi izlazi na usi...
cigareta lek je za smirenje
palim vatru, ko ce da izdrzi...
zabranjeno pusenje..
Nude mi beli luk i rakiju..
na noge staju i dobacuju...
iz kog sam filma Boze ispala..
sve bih na jedno mesto poslala..
Kondukter mrtav, pijan ulazi
i pravo meni prilazi...
iz dzepa uzima mi pare sve...
kupujem kartu ne znam za gde
Refren
Rekao je samo svega sam sit
prekinuo zadnju nit
hocu da zivim dalje po svom
pogodio me ko sa neba grom
Iz glave reci mi ne izlaze
dok mesta kao ljudi prolaze
jos malo pa ce me da napiju
u tom vozu za nedodziju...
Korak do dna....
Poginu ljubav na pragu ponosa..
ranjena bolom svih mojih poraza..
srusi se nada sto zivu me drzala...
srusi se silom, od srca oteta
srusi pa rusi ko prokleta...
Refren
Korak po korak bolu
ko reka svome moru...
stigla sam, stigla sam do dna...
ona sto dzaba ceka...
nije to tajna neka..
evo me, tu sam, to sam ja...
Korak po korak laki...
zilet na vene svaki...
dalji si, dalji, meni ti..
dobri, stari znanci
apsolutni stranci...
postali to smo sada mi...
Poginu ljubav bez zrna baruta
ranjena mrznjom iz tvoga pogleda
srusi se nada sto zivu me drzala
srusi se silom, od srca oteta
srusi pa rusi sve odreda...
Zabranjeni grad
Ja sam tu,
da pružim što ne mogu,
obećam što ne ide,
slažem kad ne treba...
voli me...
Ja sam tu,
da se menjam iz korjena,
svaka na gorje je promjena...
voli me...
Za mene ti je ljubav
zabranjeni grad,
a mnogo sam ih,brate
ja srušila do sad...
voli me, voli...
A ti mi na to kažeš idi pa se lječi,
i sve je jasno samo istina se krije,
boljelo je kao da si prvi,
sad mi nije,ništa mi nije...
Voli me, voli
voli me, voli me...
Ja sam tu,
u oči da ne gledam,
da najbolje izgledam
kad se najgore osjećam...
voli me..
Ja sam tu,
da ti kažem što ne mislim,
da se kunem kad izmislim...
voli me...
Za mene ti je ljubav
zabranjeni grad...
a mnogo sam ih, brate
ja srušila do sad..
voli me, voli...
Voli me, voli
voli me, voli me
Što možeš danas ostavi za sutra,
u zdravom tijelu glava je luda,
i sve je dobro što se loše svrši
kad samo sebe nosiš na duši
o, voli me, voli....
Nemoj mi prici
Jednom si to uradio
uradit ćes isto ponovo...
nemoj mi prići...
jer znam da ćes otići...
jer ko jedanput ode
ne ume bez slobode....
Takav si otkad te znam,
adresa ti je lutanje...
nemoj mi prići...
kajanje nije zanimanje...
kog vatra umori kiša ne izgori...
Refren
Odlazi da ne doživim
ono sto predosijećam
jer da preživim,
neću moći znam...
Teško li je kad si sam...
teško li je kad si sam,
sam, sam....
ostavljene boli sram....
Ne mjenja se tek tako,
ko je do juče plakao...
nemoj mi prići...
jer znam da ces otići...
jer ko jedanput ode...
ne umije bez slobode...
Takav si otkad te znam,
adresa ti je lutanje...
nemoj mi prići...
kajanje nije zanimanje....
Kuda idu ostavljene devojke
Još koliko kasnih vozova ...
da sačekam i da propustim..
pa da s nekim svijem gnezdo ljubavi ..
da i meni dođe onaj pravi..
...Kuda idu ostavljene devojke..?
da li se po nekada, dragi, pitaš ..
kuda idu, čujes li im poruke..
..zaplačes li kada ih pročitaš..
...Jos koliko kišnih drumova ..
iza sebe ja da ostavim ..
pa da prošlost zauvek zaboravim ..
srećnom jatu i ja da se vratim...
Trula višnja
Iz tašne ruz pade na pod..
od šoka kad te videh
da ležiš kraj nje...
..i razbi se poslednji kliker mog nadanja..
da sanjam to sve...
u zlo doba puće ko iz pakosti...
lastis moje hrabrosti...
...Pala sam u zoru, pala
više nisam izdržala..
sad neka mi iz knjige rođenih ime brišu...
na tom mestu gde sam pala
ostala je mrlja mala
kao da je neko zgazio trulu višnju...
Opsovah je i gurnuh je
onako kako umem ja ženstveno
al’ odbi me taj tvoj pogled pun mržnje
i baci na tlo
radujte se duše, sitne prodane
od iste ste rdje skovane....
.....Ta ista ja što je blistala
do samih zvezda se dizala...
sad tu puzim pred tobom i njom
ta ista ja....
...Slomljenih dugih noktiju
i pocepanih čarapa..
u taj se prizor ne uklapam ...
Samo za nju
Večeras stihovi teku, kao kiša padaju,
večeras stihovi peku, kroz tamu donose nju...
u kratkom uzdahu snova opet ću je ljubiti,
sa prvim drhtajem zore opet je izgubiti...
Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
Samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu,
da je tu, da je tu...
Tamo gdje nebo dira usnulo more prstima,
gdje vječno glazba svira, po nju ću krenut` ja...
Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
samo za nju, samo za nju...
Samo za nju, samo za nju,
za nju sebe bih dao, samo ona da je tu...
samo za nju, samo za nju,
i pred gospoda stao, samo ona da je tu...
da je tu... da je tu...
da je tu...
ZBOG TEBE MENE NE VOLE
Svaki put kad prođeš
Pogledi se lijepe
Za tvoje tijelo mala
Od glave pa do pete
Svi, svi o tebi maštaju
Pred koljena ti padaju
Al' imat te ne mogu
Zbog tebe mene ne vole
Zgob tebe svi mi zavide
Ma nek' me samo progone
Zbog tebe
Nemam više volje
Lutati do jutra
A kad me cure zovu
Ja samo kažem sutra
Svi, svi o tebi maštaju
Pred koljena ti padaju
Al' imat te ne mogu
Noć bez zvijezda
gradovi bez imena i moja sjećanja ...
..tragovi kočenja ...
na cestama sto vode do neba...
A bila sam na kraju svijeta sama....
bez tebe korak do dna ...
..sama protiv svih na kraju vremena....
a gdje si ostao ti ....?..
Zlatne godine i duge sjene....
...pomoli se za naše vrijeme..
...jednu svijeću ljubavi ...
zapali za mene ...
Hladna kiša moje noći
umiva tvojim suzama ....
..nije život posuo sa ružama ...
...sva moja sjećanja...
Pogledom me milujes..
..k’o da me dodirujes...
..i svaki put kao da je prvi...
..Ja stalno mislim prestat ce..
iz cista mira nestace..
al’ pozuda ne prestaje...
...ti si mi u krvi...
..Toliko dugih godina..
uzimanja, davanja...
ostajem posljednji i prvi...
Zbog tebe sanjam Cigane ...
i smisljam slatke prevare..
al’ djavo se ne predaje...
...ti si mi u krvi...
...Ako te odvedu Cigani cergari...
ili te ukradu strasni Haremski cuvari..
ako te odvedu ja cu da poludim...
..bez tebe ne umijem..
...vise jutrom da se budim...
...Ako te odvedu sve ce da se srusi
pamti me k’o prijatelja..
cuvaj me u dusi i onda kad mislis ..
da je prekasno za snove, za sve..
Toliko dugih godina..
uzimanja, davanja..
ostajem posljednji i prvi..
...Zbog tebe sanjam Cigane
i smisljam slatke prevare
al’ djavo se ne predaje
ti si mi u krvi....
Cujes li...
Cujes li, nocu kad se
svijetla ugase, ovu bol...
srce kao da ne dise
spavaj moja ljubavi
samo ne zaboravi...
ja cu da te volim zauvije....k
Cujes li, rijeci
koje ne izgovorim
cinim sve samo da..
te ne probudim
oduvijek i nikad tvoj...
vrijedilo je zivjeti za to....
Refren
Da usne tvoje poljubim...
i njezno da te zagrlim...
da ti priznam ljubavi
da si moje sve...
i gdje da nadjem srcu ljek
kad voljet cu te zauvijek....
kad nijedno sjecanje
nemam bez tebe...
Refren
Da ti priznam ljubavi
da si moje sve
kad nijedno sjecanje
nemam bez tebe....
Zvaces je mojim imenom
Cujem, imas novu ljubav...
zove se kao ja..
sudbinu njenu sam dozivela...
neka te ime njeno
na mene podseca...
nek ti bude ista kao ja....
Refren
Hteo to ne hteo...
zvaces je mojim imenom
i dok je milujes...
u tebi zivim skriveno...
Uzalud je da ne mislis na mene
uzalud jer tecem ti kroz vene
uzalud je sad ljubis mesto mene
uzalud jer tecem ti kroz vene
Cujem, imas novu ljubav
voli te kao ja...
sudbinu njenu sam dozivela
neka te ljubav njena
na mene podseca
neka proba da je kao ja...
Sve Jos Mirise Na Nju
Ne pitaj me nocas nista
pusti me da sutim
Ja nocas trebam mir
Stare rane opet peku
moje bitke dalje teku, duso
Ti nemas nista s tim
Sa tvojeg izvora
moja se dusa napila
Zedna tvojih godina
I sada mamurna
pita gdje je utjeha
Gdje je mladost nestala
Idu dani ja ih pratim,
ponekad do tebe svratim
Duso trazim zaborav
Molim sate da se vrate
tragovima njenim hodam
Tiho kao da je tu
Sve jos mirise na nju,
i dan, i jutro sto ce doci
Nakon ove noci, noci bez sna
I dvjesto godina da ih
brojim u samoci
Otkako je otisla.
U mojim venama jos
je njenog otrova
Jos je doza prejaka...
A tebe ljubim, da ne poludim
Da zaboravim...
Prošao je kroz moje pjesne,strasno,
i u svakoj od njih ostavio trag..
Shvatila sam,
al je bilo kasno,
da mu nisam draga...
Godine su ostale za nama,
cvjetna polja,mladost i sve...
Ostala sam sama,
ostala sam sama..
Jer nikad više vratiti se neće...
Nikad više...
Nije htio..Nije htio...
..moje pjesme,moju ljubav,moja djela..
Nije htio..ruke moje...
Svoju ljubav..nije dao srce svoje...
Svaka njegova rijeć još uvijek boli..
Iako već dugo nije tu..
Srce još ne prestaje da voli...
Da voli njega...
Nije lako naći prave riječi,
ove noći kad se dijeli sve..
Ja ostala sam sama..Ostala sam sama..
Jer nikad više vratiti se neće..Nikad više...
Ružmarin...
Hari Mata Hari
...Ljubav, ima vojsku nesretnih
ja jedan sam od njih,
odkad postojim...
..Ti si moja zadnja pobjeda
čto za srce ujeda
kad se prisjetim...
Istina je gruba,
k’o ožiljak se skriva
a laž je pola mene,
drugo pola tebe sniva...
Ružmarin nema kome da miriše...
..uzalud je da procvijeta...
...Ružmarin za nas dvoje nikad više,
ti si negdje na kraju svijeta....
Ljubav,
pored mene prolazi
ni da nogu nagazi,
ja ne postojim. ...
Kad mi nije sudjeno
Kada vidim ko te ljubi ja poludim
pa se pitam gdje je ljubav nestala
kada vidim ko te ima nemam mira
ko bez duse lutam praznim cestama
Ti dijelis s njim topli dom
a mene skidas pogledom
dovela si me do ludila
Ref. 2x
Kad mi nije sudjeno
da kraj tebe ostarim
samo nocas spavaj sa mnom
pa zaboravi
Da sam ikad bio tvoj
i da volio sam te
spavaj sa mnom, ove noci
budi jaca i od sudbine
Ako priznam da te volim ko i uvijek
tvoje usne hladne postace ko led
ako pomislim da mogu da te vratim
ti ces reci daj odrasti, molim te
Tiho...
...Jednom kad te vidim...
...Prići ću ti i šapnuti...
...Tiho one rijeći...
I...neće ćuti nitko...
...što ću ti reći...
...To će bitiskriveno u našoj sreći...
...Sasvim tiho...
...toliko de će se
ćuti i tišina u noći,
...i osjetiti miris proljeća...
...Šaputat ću...
...slatko te...
...dodirnuti usnama...
...sasvim neprimjetno...
...sve tiše i tiše...
...Tako da niti ti
nećeš više ćuti...
...jer će se šaputanje
...u zaigrane poljupce
pretvoriti...
...više neću govoriti...
...samo ću te ljubiti...
...u žamoru ljubavi...
...nećujno...
...nevidljivo...
...POSTAT ĆEŠ MOJ...
...POSTATI MOJ...
...sasvim tiho...
(Hanina pjesma...)
Ponovila bih sve...
Kako drhtim kada si pored mene...
...osjetiti tvoje tijelo pored mene...
...ne vladam sama sa sobom...
..ne kontroliram se...
...samo srce radi...
...ruke..usne..-čine svoje...
ponovila bih onu subotu...
...subotu u kojoj sam otkrila
jedan novi dio tebe..
...što do tada bio je nepoznat za mene...
Može snježiti,tornado biti...
...ali meni će tijelo,
ako ćeš pored mene biti...
...svejedno vriti...
Tvoje tijelo...
..beskrajno..
Tvoje usne...
..tako nježne...
Tvoji dodiri..
...nešto očaravajuće...
Znaj,ponovila bih sve...
Makar mi to bilo zadnje...
Nemaš pojma,
Koliko mi srce kuca,
Kada te samo gledam...
Kako žudim za tvojim tijelom...
..Vrelim poljupcima...
...snažnim dodirima...
...Ti i ja...
...sami...
Može biti mrak,tama,
Ali je ću svejedno naći put tvojim usnama...
....Sve oko nas će gorjeti...
...a mi ćemo se ljubiti...
Ljubiti ćemo se...
...od usana pa sve dalje...
...neograničeno...
...Sva ću ti se prepustiti...
...Igrat ćemo se rukama...
...grliti na bazi osjećaja...
I nećemo prestati...
(Hanina pjesma....)
Zavedi me
Zavedi me..
Bar je to tebi lako..
..odavno se ogrnu
najcrnjim mrakom...
Zavedi me...
srce je napuklo staklo...
a ništa ga
osim tuge nije taklo...
Planut će nebo i grad...
...netko će umrijeti mlad..
..neko ko o tebi sniva..
o ljubavi..
Za jednu noć dala bih, život cijeli...
...od smrti me samo tvoj
poljubac dijeli...
..kad odeš ti, ostat će
mrvica sreće, mali trag
nigdje me, ja znam
odvesti neće...
..Ne oblaći se, jer ja te već
očima skidam
i zubima, ja cću tvoju
dugmad da kidam...
...Planut će nebo i grad
neko ce umrijeti mlad...
...neko ko o tebi sniva
o ljubavi...
Tu noc kad si se udavala
Nitko ne zna zasto si plakala
Da li radi tamjana
Ili starih uspomena.
Tu noc kad si se udavala
Nitko ne zna zasto si plakala
Ili ti je kroz glavu proslo sve.
Tu noc kad si se udavala
Mene pijanog su odnijeli
Moji prijatelji, vjerni psi
Do jutra me tjesili
Da ima milion takvih kao sto si ti
I da cu te preboljeti.
Tu noc kad si se udavala
Meni kroz glavu proslo je ...
Postoje neki drugi svjetovi
Za nas bi bili rajski cvjetovi
O samo da si htjela pobjeci
Ovako stisni zube ne placi.
Tu noc kad si se udavala
Meni kroz glavu proslo je
Tvoje smijesne za maturu haljine
Sandale boje mjesecine.
Postoje neki drugi svjetovi
Za nas bi bili rajski cvjetovi
O samo da si htjela pobjeci
Ovako stisni zube ne placi.
Sunčanom stranom
Gdje sam bio ja
kad se sreca djelila
NE ZNAM...
Gdje sam bio ja
kad si stvari spremila
NE ZNAM ....
Znam da nisam bio tu
kada si me trebala
i sav taj teski teret
mjesto mene ti si nosila...
A ja sam suncanom stranom
gradom hodao...
...i tako malo, tako malo ...
sam tebi pruzio ....
Znam da sam kriv ali vjeruj mi
uvijek cu te voljeti
ja nisam kao ti
ja se bojim odrasti ....
Gdje sam bio ja ...
kad se pamet dijelila
NE ZNAM...
Zasto sve sto dotaknem
na krivo okrenem
NE ZNAM....
Znam da vrijeme pobjegne
covjek se ni ne snade
al lakse mi se vratiti
kada znam da me cekas ti....
Malena
Malena, nocas srusio se svijet
malena, sve je tako glupo bez tebe
sad kad je stvarno kraj
Boze, snage mi daj
samo da prodje ova noc
tako prokleto sam cekam novi dan
prvi cetvrtak bez tebe
Malena, oduvijek si znala tko sam ja
malena, ne mogu ja bez svojih oblaka
sad sve su iste ko ti
sve se smiju ko ti
kako su lijepe, samo da znas
sve me ljube ko ti, sve mi lazu ko ti
i sve su moje, a tako sam sam
Ref. 4x
Malena, kako cu bez tebe sutra
malena, falice mi s tobom jutra
ima drugih, ima boljih, ali nebo zna
samo ti si moja malena
Malena, nocas srusio se svijet...
STRAH ME DA TE VOLIM
Znam da negdje daleko od mene...
U postelji mekoj budiš se i kradeš od sna,
Malo moga mirisa...
Bog nam je svjedok,beskrajno smo se voljeli...
Nek život nam sudi što smo ljubav ubili..
Jedno drugo kaznili...
Strah me da te volim..kao nekada...
Još ova duša tebi pripada...
Strah me da te volim..kao nekada...
Hiljadu tudga,sreća nikada...
LEJLA
...niz polje vjetar miriše...
...i bol me prati kao sjena...
..dal negdje za mnom uzdišeš..
..gdje si od mene sakrivena?...
..u kosu stavi ružmarin,i jedan cvijet kraj šadrvara...
...Lejla,zar bi mogla ti,drugog voljeti...??...
Ako te sutra zaprose....
Znaj,tamo neću biti ja...!!!!!
Lako se tuge oproste,samo ljubav nikada...
Zar bi mogla ti,drugog voljeti...?...
Golube...Moj golube...
Nosi joj suze mjesto pjesme...
Ja odlazim,ko da sam kriv...
što volim onu koju ne smijem...
Ja odlazim,ko da sam kriv...
što voljeh tebe koju ne smijem...
Što voljeh tebe..LEJLA....!!!!!!!!!!!!
Ne daj na sebe...
Crvena Jabuka
Ulica zaspala, tamom se pokrila,
igre prstima po zamagljenim prozorima....
...budi mi postelja malo tvog mirisa,
pa me podsjeca,
i tjera da te trazim.....
Ja samo brinem se,
ruzne stvari pricaju mi za tebe,
vrijeme lose, gore ne moze,
ma sta radis, cuvaj se,
molim te.... ne daj na sebe
...Tuga me dotakla, vrelim dahom opekla,
pa me otkida i tjera da te trazim
ja samo brinem se ...
Nije ovo priča moja
Nije ovo prica moja
nije ovo zivot moj
sve sto imam od zivota
u ljubavi bese toj
Ref.
Mene vise moja tuga
i ne pogadja...
kao da se sve sa tobom
nekom drugom dogadja
nekom drugom,
nekom drugom dogadja....
Necu niko da me zali
sto mi dusa za bol zna
tacno neka budem sama
kad njegova nisam ja
Magija
I djavo place
kad dusu mi pogleda
pita me da li Bog
za mene jos zna
sta mi se to desilo
otkud ja tu na dnu
kad mesto nije mi tu...
Nikome ni rec..
kazes jezik za zube
tvoje usne mi prete
i do bola me ljube
Ljubav ce mozda
promeniti sve
al’ tebe ne moze
gde je nestala ta magija
Samo na ovo zlo
da se ne naviknem
u krv da ne udje
sto pre da pobegnem
i djavo pita sta cu ja tu na dnu
kad mesto nije mi tu ..
Such a lonely day
And it's mine
The most loneliest day of my life
Such a lonely day
Should be banned
This day that I can't stand
The most loneliest day of my life
The most loneliest day of my life
Such a lonely day
Shouldn’t exist
A day that Ill never miss
Such a lonely day
And its mine
The most loneliest day of my life
And if you go, I wanna go with you
And if you die, I wanna die with you
Take your hand and walk away
The most loneliest day of my life
The most loneliest day of my life
The most loneliest day of my life
Life
Such a lonely day
And its mine
A day that I’m glad I survived...
Igračka
Te noci slusala sam srce svoje
bolje da nisam
htela sam da budem tvoja
nezna svila, to sam i bila
zeleo si moje telo
poljupce i srce vrelo
a ljubav, to samnom nisi hteo
Refren
Igracka sam ti bila
nisam to zasluzila
igracka, a ne dobra vila
sto te je volela
kazni me, da te zaboravim
reci mi, da te vise ne volim
Te noci ljubila sam usne tvoje
bolje da nisam
mladost svoju sam ti dala
tanku bluzu raskopcala
zeleo si moje telo
poljupce i srce vrelo
a ljubav, to samnom nisi hteo
Ko je ona devojka?
Nemam, nemam snage da izgovorim
tvoje ime vise nikada, ma nevredi
nemam, nemam volje da zaboravim
mozda samo kada ostarim
sve izbledi
nemogu, nemogu vise veruj mi
da vidim, a da nevidim
da cujem, a da necujem
i da ti verujem
Ko je ona devojka, smeje ti se stalno
kazes da je poznajes iz vidjenja samo
nepravi se naivan i negledaj me belo
ja i tvoju dusu znam a ona samo telo.
Nije, nije moje da presudjujem
znam da nista ti nedugujem
to je vazno
hajde, daj da se podvuce linija
i u nekom mi se cini da sve je lazno
nemogu, nemogu vise veruj mi
da vidim, a da nevidim
da cujem, a da necujem
i da ti verujem
Da te nisam prevarila
Ono od preksinoc za mene
daleka proslost je,
I samo kad tebe vidim ja
onog drugog sjetim se.
Savjest grize me i ti to
osjecas, ipak mazis me
lijepo razgovaras…
Mnogo lakse bi podnijela
ovo sve da manje volis me.
Da te nisam prevarila vjeruj mi
ne bi znala da si bio najbolji,
voljela bih kad bi bili jednaki
kad vec neces da me ostavis,
ja mislim bio bi fer da i mene ti
bar jednom prevaris, bar
jednom prevaris….
Ovakvu kao ja znam da nisi
Zasluzio jer sve sto sam zeljela
odmah bi mi ispunio,
a neke stvari se naprosto dogode
koga ne treba bas uvijek pogode.
Mnogo lakse bi podnijela ovo sve
da manje volis me….
Uvijek sam losa prvi put
Ja mozda neznam da te ljubim
Al umijem dobro da te gubim,
I ne razumijem onda zasto si ljut...
Vec ovaj predah dugo traje
I vec se jedan od nas kaje
OPROSTI UVIJEK SAM LOSA PRVI PUT...
Drugog puta kazes nece biti
ne das se ti dva put prevariti,
nocas sam mogla nekako...
Ove noci ti si na kraj srca,
Ove noci tuga jednom kuca
STA AKO SE NEGDJE SRETNEMO ?
Sto te vise poznajem- to sve mi manje znan
Sto te vise nema tu- teze te zaboravljam.
Pratice nas samo stid
gdje god da krenemo
i to glupo pitanje :
STA AKO SE SRETNEMO ?